Marko Janketić, talentovani glumac, mladolikog izgleda

0

Kad je rođen, ko su mu roditelji?

Marko Janketić je srpski glumac, rođen u Beogradu 1983. godine.

Njegovi roditelji su proslavljeni glumci Miša Janketić i Svjetlana Knežević. Pored njih, Marko ima brata i dve sestre. Njegov otac Miša, želeo je veliku i složnu porodicu, jer je i sam imao teško detinjstvo, koje je obeležio rat i gubitak roditelja.

Brat Radomir, koji je najstariji u porodici, radi u policiji, najmlađa sestra Milica je takođe glumica, a druga sestra Iva je balerina.

Preko roditelja, mali Marko je upoznao mnoge glumačke bardove, ali otac nije dozvoljavao da sedi sa starijima i sluša njihov razgovor. Poseban utisak na njega ostavio je Đuza Stojiljković.

Još kao tinejdžer rešio je da postane glumac, iako se roditelji i nisu baš oduševili, s obzirom da glumci danas sve teže dolaze do posla. Ipak, i otac i majka su se potrudili da mu pomognu da izađe na pravi put, kao i da mu udele profesionalni savet kad god je to bilo potrebno.

Glumac Marko Janketić

Foto: novosti

Prvu ulogu dobio je sa dvanaest godina, kada je zaigrao u predstavi ,,Bašta sljezove boje”, godinu dana kasnije i u filmu ,,Tri palme za dve bitange i ribicu”.

Nakon osnovne škole, upisao je dizajn nameštaja i da nije otišao na prijemni za glumu, verovatno bi se kasnije bavio tim pozivom, pošto voli da slika i crta.

Na prijemnom u početku nije imao mnogo sreće. Kako je kasnije saznao, prvi put je pao, jer je bio mladolik i glas mu je još uvek mutirao. Inače Marko i dan danas važi za izuzetno mladolikog gospodina, pripisuje mu se da izgleda čak pet godina mlađe, ako ne i više.

Nije očajavao što nije upisao glumu iz prvog pokušaja, odmah je počeo da se priprema za sledeću godinu, a u međuvremenu je radio kod strica u stolarskoj radionici.

Tek iz trećeg puta je primljen na glumu, i to na Akademiju u Novom Sadu, u klasu Borisa Isakovića. U intervjuu za ,,Blic”, priznao je da bi nakon trećeg pokušaja odustao, da ga nisu primili.

Na početku je bio dosta nesiguran i imao je želju da se što bolje dokaže, jer su mnogi smatrali da je prošao na glumu preko veze. Vremenom, stigle su brojne pohvale od kolega i kritičara, tako da je Marko bio motivisan da nastavi sa radom.

U Novom Sadu je stasao kao ličnost, pošto se odvojio od roditelja i počeo da živi sam.

Markovi roditelji su takođe glumci

Foto: Story

Prve uloge. U kom pozorištu radi?

Već smo pomenuli da je još kao mali imao svoju prvu ulogu. Javnost nije puno znala o njemu jer je pretežno glumio u pozorištu.

Nakon Akademije, dobija glavnu ulogu u predstavi ,,Prljave ruke”. U pitanju je bio ozbiljan komad u režiji Nikite Milivojević, koji je svojevremeno proslavio i Markovog oca. Međutim, predstava nije zadovoljila ukus kritike, a i sam Marko je izjavio da nije zadovoljan ni predstavom, ni svojim radom. Izgubio je samopouzdanje i godinu dana nije glumio, osim u dečijim predstavama. Trebalo mu je vremena da ponovo nađe veru u sebe.

Od 2015. godine je član ,,Jugoslovenskog dramskog pozorišta”, ali je bio angaživan i u Ateljeu 212, pozorištu ,,Duško Radović”, Bitefu, Pozorištu na Terazijama, Pozorištu mladih u Novom Sadu, Jevrejskom kulturnom centru, Parobrodu, itd.

Neke od predstava u kojima je glumio su: Tartif, Šuma, Pokojnik, Biti, Razbijeni krčag …

Foto: JDP

Bićemo prvaci sveta

Publika se bliže upoznala sa Markom, nakon filma, a kasnije i serije ,,Bićemo prvaci sveta”. Za ovaj film, koji govori o počecima jugoslovenske košarke, je vladalo veliko interesovanje, s obzirom da je tematika slična kao kod filma ,,Montevideo, Bog te video”, koji je imao veliki uspeh u zemlji i regionu.

Marko Janketić je dobio jednu od glavnih uloga. Zbog mladolikog izgleda, mnogi su pomislili da je tek izašao sa Akademije, malo ljudi je bilo upoznato sa njegovim radom pre ostvarenja ,,Bićemo prvaci sveta”. Zavladalo je interesovanje za mladog glumca, naročito jer se znalo ko mu je otac.

Marko u filmu ,,Bićemo prvaci sveta”

Foto: Priče jedne veštice

Serija ,,Ubice moga oca” sa Vukom Kostićem

2016. godine male ekrane je zapalila televizijska serija ,,Ubice moga oca”. Marko je dobio jednu od zapaženih uloga. Tumači inspektora Mirka, najboljeg prijatelja i saradnika glavnog protagoniste, Aleksandra Jakovljevića.

Serija je dosta potpomogla Markovoj karijeri. Dobio je značajne pohvale za svoju glumu, a na internetu su se mogli naći komentari da je bolji od Vuka Kostića, kojem je pripala glavna uloga.

Radnja serije vrti se oko misterioznog ubistva devojke Milice, a Marko je bio jedan od glumaca, koji su znali ime ubice. Zato su ga često i novinari i prolaznici zapotkivali da im otkrije kako će se serija završiti.

Sa Vukom Kostićem u seriji ,,Ubice moga oca”.

Foto: Alo

Ima li devojku?

Marko Janketić je u stabilnoj vezi, o kojoj nerado govori sa novinarima. Baš kao i većina njegovih kolega, trudi se da intimu zadrži za sebe.

To ne znači da svoju devojku krije od očiju javnosti. Često se zajedno pojavljuju na skupovima i proslavama koji su bitni za Marka.

Novinari su ih uslikali zajedno u ,,Ušće šoping centru”, na premijeri filma ,,Egzodus: Bogovi i Kraljevi”.

Uloge u filmovima, serijama, predstavama …

Marko Janketić je glumio u sledećim ostvarenjima:

Tri palme za dve bitange i ribicu – kao Mali
Beli, beli svet – kao Tigar
Praktični vodič kroz Beograd sa pevanjem i plakanjem – kao Stefan
Kutija – kao Bili
Krugovi – kao Petar
(S)kidanje – kao Đura
Spomenik Majklu Džeksonu – kao Luka
Branio sam Mladu Bosnu – kao Ivo Andrić
Peti leptir – kao mali Jovica Vuk
Bićemo prvaci sveta – kao Aleksandar Nikolić
Bez stepenika – kao Aki
Otadžbina – kao Pavle
Poslednji panteri – kao Borisav Simić
Dojč kafe – kao Đino
Ubice mog oca – kao Mirko


Foto: HELLO

Glumio je i u predstavama: Tartif, Šuma, Pokojnik, Biti, Razbijeni krčag, Derviš i smrt, Klaustofobična komedija, Mali mi je ovaj grob, Pedeset udaraca, Prljave ruke, itd.

Intervjui

Nedavno sam, na primer, na festivalima u Jagodini i u Šapcu dobio nagrade za najboljeg mladog glumca. Onda mi je kolega poslao poruku: “Ako je Lepomir Ivković mogao u 39. godini da dobije nagradu za mladog glumca, možeš i ti u 33.

( ,,Nedeljnik” )

Roditelji su pokušali da me odgovore jer je gluma veoma neizvesna profesija, naročito u Srbiji. Ako ste uz to slobodni umetnik, onda je ovaj posao prava avantura.

( ,,Hello! magazin” )

Uvek je teže, uprkos sudbini, biti dobar i pošten, biti na putu vrlina umesto nevaljalstva. Borimo se sa stalnim iskušenjima, naročito kad smo u nevolji. I sam sam za moje 33 godine ponekad dolazio u iskušenje da krenem stranputicom, kao i svaki čovek. Nema toga ko nije stao pred izazov koji može da mu život promeni. Možda i zauvek odredi. Mene je spasavao usađeni moralni kôd, vaspitanje, pa i neke urođene predispozicije. U mojoj porodici se negovalo saosećanje, želja da se razumemo, uvažimo jedni druge i naše različitosti. Da se volimo. Mržnja je ogroman teret, jer nas jede iznutra, mržnja uvek rađa mržnju, a zlo – drugo zlo.

( ,,B92″ )

Share.

Comments are closed.