Bojan Navojec je hrvatski pozorišni, filmski i televizijski glumac, rođen 26. aprila 1976. godine u Bjelovaru. Akademiju dramskih umetnosti je završio u Zagrebu 2010. godine. U sezoni 2002/2003. bio je angažovan u Gradskom dramskom pozorištu Gavella, a od 2004. do 2006. je bio član zagrebačkog pozorišta Trešnja. Član ansambla Drame Hrvatskoga narodnog pozorišta u Zagrebu postaje 2010. godine, a prvak od 2015. Ipak, njegovo prvo interesovanje su bila prava, kako sam kaže zbog svog uverenja da je uvek u pravu. Ubrzo je shvatio da je pogrešio.
Bojanovo prvo zapažanje na televiziji je bilo snimanje reklame za Karlovačko pivo, a zatim je publiku privukao ulogom u tada najgledanijem filmu “Što je muškarac bez brkova”.
Veoma je poznat u rodnom Zagrebu, a kod nas je zapaženu ulogu stvorio u filmu Parada u kojem između ostalih glumi njegov brat Goran Navojec, ali i nevenčana supruga Hristina Popović.
Perspektivan glumac iza sebe ima brojne uloge, kako pozorišne, tako i filmske. Neke od njih su:
Televizijske uloge
- Horvatovi, 2015 (Fedor)
- Nedeljom ujutro, subotom navečer, 2012 (doktor Marić)
- Provodi i sprovodi, 2011 (Boško Ćalasan)
- Bitange i princeze, 2009 (kamatar Zdenko)
- Operacija Kajman, 2007 (Marko)
- Odmori se, zaslužio si, 2006 (prodavač)
- Žutokljunac, 2005 (Marcel)
- Kad zvoni?, 2005 (pacijent)
Filmovi:
- Život je truba, 2015 (Boris)
- Atomski zdesna, 2014 (Pedro)
- Šuti, 2013 (Šimić)
- Košnice, 2012 (Miran)
- Parada, 2012 (Žuko)
- Korak po korak, 2011 (Mikloš)
- Odredište nepoznato, 2011 (mlađi policajac)
- Neka ostane među nama, 2010 (Braco)
- Popravilište za roditelje, 2010 (otac)
- Fri os fra det onde, 2009(Alain)
- Iza stakla. 2008 (Anin prijatelj)
- Moram spavat’ anđele, 2007 (muškarac na klupi)
- Sve džaba, 2006 (Miro)
- Volim te, 2005 (Žac)
- Ko živ ko mrtav, 2005
- Što je muškarac bez brkova, 2005 (Stanislav)
- Pušća Bistra, 2005 (portir)
- Pod vedrim nebom, 2005 (muškarac)
- Sto minuta slave, 2004 (Marko)
- Družba Isusova, 2004 (bačvar)
- Svjedoci, 2003 (Barić)
- Ne dao Bog većeg zla, 2002 (Zumzo)
- Nebo, sateliti, 2000 (srpski vojnik)
- Veliko spremanje, 2000 (Đuro)
- Je li jasno, prijatelju, 2000 (Pici)
- Blagajnica hoće ići na more, 2000 (bratić)
- Maršal, 1999 (Mjuko)
- Bogorodica, 1999 (radnik iz gostionice)
- Kad mrtvi zapjevaju, 1998 (gardist)
Neke od nagrada koje su pripale Bojanu su:
- Nagrada “Marul” za najboljeg glumca 24 Marulićevi dani,
- Nagrada “F.R.K.A.” za najbolju mušku ulogu Vratite im Dinamo (2000) i za najboljeg glumca (2001)
- Nagrada “Zlatni smijeh” na 28. Danima satire – posebno priznanje za poticanje glumačkih istraživanja autorskoj grupi predstave ‘To samo Bog zna’.
- Nagrada “Marul” na 24. Marulovim danima i nagrada žirija čitatelja Slobodne Dalmacije za Najboljeg glumca za ulogu Muškarca u predstavi Tomislava Zajeca ‘Trebalo bi prošetati psa’ u izvedbi Drame HNK u Zagrebu (2014).
Porodica Navojec
Bojan je sin Zlatka i Rajke Navojeca, brat poznatog glumca Gorana i suprug naše glumice Hristine Popović. Za sebe kaže da je imao lepo detinjstvo i da je glumu završio po uzoru na starijeg brata. Od 2010. godine je u vezi sa Hristinom i imaju ćerkicu Luču. Par je svoju romansu započeo na snimanju filma Parada, ali su svoju privatnost čuvali od javnosti. Hristina je imala rizičnu trudnoću i bilo je do kraja neizvesno da li će se ćerka roditi. Ipak, sve je prošlo u najboljem redu i danas je Luča četvorogodišnja devojčica. Par nije ozvaničio svoju vezu venčanjem, mada Hristina iza sebe ima jedan propali brak. Zbog posla i obaveza mladi ne žive na istoj adresi, Bojan je u Zagrebu, a Hristina i ćerkica u Beogradu. Olakšavajuća okolnost je što s vremena na vreme imaju zajedničke predstave i filmove. Jedan od njih je film Atomski zdesna koji je veoma uspešno prošao kod publike.
Intervju
- Sebe ne doživljavam kao umjetnika, već kao filmskog radnika pa sukladno tome kod mene i nema dragih, manje dragih ili najboljih uloga ili filmova.
(Večernji list)
- “Dobro je činiti dobro!” Ova priča će nas podsjetiti na ono što znamo, a to je da je dobro činiti dobro, a da biti plemenit ne znači biti naivan i glup. Iako nas ovo vreme baca na kušnju, da li biti pametan, što god to značilo ili biti plemenit, pa snositi posljedice da ostatak tvoje okoline možda misli da si nesposoban ili da si nesnalažljiv.
(Deo intervjua sa portala Scena.hr za film “Život je truba”)
- Čini mi se da ljudi i dalje nemaju točnu ideju kako se ona manifestira, a prilično je traumatična za razvoj djece kada krenu u školu. U bližoj budućnosti više ću se posvetiti radu s disleksičnom djecom. Problem sa čitanjem i danas me zna zasmetati kada učim tekstove, ali naravno, ovisno o njihovoj težini jer nije isto raditi Krležu ili televizijsku reklamu.
(Deo interjua iz Večernjeg lista u kome govori o disleksiji i kako je naučio živeti sa tim)
