Feđa Stojanović, glumac, rođen je u Aleksincu 31. januara 1948. godine.
Roditelji su mu bili učitelji, pa su se zbog posla često selili. Feđa je rođen u Aleksincu, ali samo par meseci kasnije seli se sa porodicom u Beograd.
Neobično ime Feđa, poznatom glumcu dao je otac, koji je bio rusofil. Zbog karakteristične političke situacije, prijatelji su mu savetovali da sinu promeni ime, kako ne bi završio na Golom otoku, ali on je na kraju odliučio da se ime neće menjati. Srećom, posledica nije bilo. Inače, Stojanovići su pored Feđe imali još jednog sina i ćerku.
Nešto kasnije Feđini roditelji su odlučili da promene svoja zanimanja, otac je završio prava, a majka je pored obaveza koje je imala kao učiteljica, počela da vodi dramsku sekciju. Tako se i njen sin zainteresovao za glumu.
Kada govori o svom detinjstvu, Feđa ima običaj da priča kako je često imao protekciju, naročito u školi i pozorištu, s obsirom da mu je majka bila učiteljica i da mu je u dramskoj sekciji dodeljivala glavne uloge. Njegova prva rola bila je u četvrtom razredu, u predstavi ,,Snežna kraljica”.
Foto: mozzartsport
Ubzro je usledila i veoma bitna filmska uloga, ovoga puta u filmu ,,Nikoletina Bursać”, kada Feđa postje prava mlada filmska zvezda, ali i zarađuje svoj prvi novac. Prva zarada donela je olakšanje sa finansijske strane i njegovim roditeljima, koji su, doista, živeli skromno.
Feđa potom odlazi u Gimnaziju, gde je, kako sam kaže, takođe često uživao u protekcijama, pošto je bio poznat. Pominjao je i profesora koji je bio veliki ljubitelj umetnosti, a koji mu je poklanjao ocene i nikada ga nije propitivao. ,,Mi umetnici moramo da se držimo zajedno”, govorio mu je profesor.
Na prijemnom ispitu za filmsku režiju, Feđa po prvi put nije imao protekciju u životu. Tri puta je pokušavao da upiše ovaj smer ali bezuspešno. U međuvremenu je upisao prava ,,iz inata”, ali na trećoj godini odlazi na glumu, u klasu profesora Milenka Maričića.
Pred kraj studiranja, čuvena Mira Trailović ga poziva u pozorište ,,Atelje 212″, i time ostvaruje jedan od Feđinih najvećih snova. U početku je tumačio manje uloge, a kasnije dolazi i do ozbiljnijih rola.
Na filmu je imao pretežno sporedne uloge. Najčešće je tumačio stroge likove, što mu je uvek dobro išlo. Sinovica i sin se bave režijom, često sarađuju sa Feđom, pa glumac u šali kaže da tako ponovo ima protekciju u životu.
Oprobao se i kao profesor. Predavao je glumu na ,,BK univerzitetu”. Nije voleo da ga studenti zovu ,,profesore”. Imao je priliku da se još nakon studiranja zaposli na FDU, ali je radije otišao da radi u pozorište.
Porodica.
Feđa se ženio dva puta. Prvi put je, kako sam kaže napravio grešku, jer je bio nezreo u trenutku kada je stao na ludi kamen. Brak je sklopio sa devojkom iz Gimnazije, tada je imao dvadeset pet godina. Njegova prva supruga je naučni radnik, a glumac o njoj i dan danas ima visoko mišljenje.
Sa njom je dobio sina Uroša Stojanovića. Uroš je naš priznati reditelj, najpoznatiji po filmskom hitu ,,Čarlston za Ognjenku” u kojem glumi i njegov otac. Važi za ekscentrika, što je nasledio od svog oca, kako je Feđa jednom prilikom izjavio. Osim ekscentričnosti, Uroš je od Feđe nasledio i ljubav prema filmovima. Danas, živi u Americi, i pokušava da se probije u Holivudu.
Iz drugog braka Feđa ima ćerku, koja se bavi turizmom.
Uloge, filmovi, serije …
Feđu Stojanović imali smo prilike da gledamo u sledećim ostvarenjima:
- Šešir profesora Koste Vujića ( kao Branislav Rajić ) – radi se o prvoj verziji filma iz 1971. godine.
- Ranjeni orao ( kao Nenad Aleksić ) takođe stara verzija ,,Ranjenog orla” iz 1977. godine.
- Nije lako s muškarcima ( kao službenik u kampu )
- Bolji život ( kao upravnik pozorišta )
- Sveti Georgije ubiva aždahu ( kao Ninko ) – još jedna stara verzija filma, ovoga puta iz 1989. godine.
- Policajac sa Petlovog brda ( kao Ćora )
- Otvorena vrata ( kao Šiškić )
- Srećni ljudi ( kao filatelista )
- Lepa sela lepo gore ( kao Džemal Bijedić )
- Naša Engleskinja ( kao Grig )
- Kupi mi Eliota ( kao Gogi )
- Porodično blago ( kao Jeza )
- TT sindrom ( kao Hadži – Tosić )
- Mala noćna muzika ( kao Paun )
- Stižu dolari ( kao Voja )
- Košarkaši ( kao Dule )
- Položajnik ( kao Đoka )
- Ono naše što nekad bejaše ( kao Sreten )
- Čarlston za Ognjenku ( kao Jordan )
- Ljubav i drugi zločini ( kao Milutin )
- Selo gori a baba se češlja ( kao Kecić )
- Bela lađa ( kao profesor Cvetković )
- Ulica lipa ( kao Toza )
- Tamo i ovde ( kao Toša )
- Ono kao ljubav ( otac Boža )
- Moj rođak sa sela ( kao Barbulović )
- Vojna akademija ( kao Risov otac )
- Ravna gora ( kao Milan Nedić )
- Andrija i Anđelka ( kao psiholog )
Foto: žena.blic
Glumio je u predstavama: Cigansko groblje, Čaplja, Pariska komuna, Džepni teatar, Čudo u Šarganu, Parovi, Radovan Treći, Kosa, Lari Tompson tragedija jedne mladosti, Na slovo na slovo, Antonije i Kleopatra, (Ne)sumnjivo lice, Kamen za pod glavu …
Nosilac je nagrade ,,Strahinja Petrović, Nagrada Tanhover, na ,,Filmskim susretima u Nišu” osvojio je Povelju za izuzetnu ulogu ….
Intervjui
Mislim da sam srećan čovek. Imam sve što mi treba, dvoje divne dece, čamac, kućicu pored vode, srećan brak. Nisam baš lak za življenje, tvrdoglav sam i što naumim moram da isteram po svom, inače prekidam komunikaciju.
Blic žena
Sećam se kada je bilo Svetsko prvenstvo, baš smo igrali „Mirjanu“ u Jugoslovenskom dramskom. Marko Baćević je sve pratio, trčao u salon (u JDP-u u glumačkom salonu ima TV), vraćao se na scenu i svima nam šaputao rezultate.
Mozzart