Glumac Mija Aleksić – biografija

0

Poznati srpski i jugoslovenski glumac, Miloslav Mija Aleksić, bio je vrsni komičar, koji je u svaku ulogu unosio i pravu dozu ozbiljnosti i mrvicu sete. Bio je filmski, pozorišni, estradni, radio i televizijski umetnik raskošnog talenta.

Datum rođenja i mlade godine

Rođen je 26. septembra 1923. godine u selu Gornja Crnuća, kod Gornjeg Milanovca. Sa ocem Velmirom, majkom Sinđom i sestrom 1933. godine se preselio u Kragujevac, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju i počeo da se amaterski bavi glumom. Nakon završetka gimnazije, upisao je prava. Tokom masovnog streljanja građana Kragujevca, oktobra 1941. godine, zahvaljujući pukoj slučajnosti, izbegao je smrt. U periodu od 1943. do 1948. godine bio je član Narodnog pozorišta u Kragujevcu, gde je igrao manje uloge u Nušićevim i Sterijinim komadima.

Mija Aleksic

Proleće i leto 1944. godine proveo je na Gledićkim planinama, na kursevima za ravnogorsku omladinu, ali je, ipak, postao skojevac i krajem rata je prekomandovan za Beograd, gde je primljen u hor JNA. Po službenoj dužnosti je premešten u beogradsko Narodno pozorište 1949. godine, a 1952. postao je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Gostovao je i u Ateljeu 212 i na drugim scenama, a 1977. godine stekao je status slobodnog umetnika.

Filmovi, serije i pozorišne uloge

Prvi put se na filmu pojavio u ulozi policijskog pisara, u kratkom filmu “Muva” 1950. godine. Nakon toga glumio je u filmovima “Opštinsko dete”, “U mreži”, “Pogon B”, “Te noći”, “Gospođa ministarka”, “Jedini izlaz”, “Dundo Maroje”.

Šezdesetih godina prošlog veka imao je zapažene uloge u više od 40 filmova: “Ostrvo mira”, “Drug predsednik centarfor”, “Ljubav i moda”, “Bolje je umreti”, “Nema malih bogova”, “Pedagoška bajka”, “Leto je krivo za sve”, “Prvi građanin male varoši”, “Eci, pec, pec”, “Serafimov klub”, “Sreća u torbi”, “Srešćemo se večeras”, “Muškarci”, “Dva presudna dana”, “Detelina se tri lista”, “Na mesto, građanine Pokorni!”, “Čovek iz hrastove šume”, “Ofsajd”, “Ogledalo građanina Pokornog”, “Doći i ostati”, “Provereno nema mina”, “Devojka”, “Mrtvima ulaz zabranjen”, “Licem u naličje”, “Sretni umiru dvaput”, “Pre rata”, “San”, “Mali vojnici”, “Jutro”, “Nož”, “Volite se ljudi”, “Skupljači perja”, “Bokseri idu u raj”, “Probisvet”, “Bekstvo”, “Biće skoro propast sveta”, “Pusti snovi”, “Kvo vadis Živorade”, “Podne”, “Sirota Marija”, “Mesečev izlazak”, “Podvala”, “U senci klisure”, “Krvava bajka”, “Krčma na glavnom drumu”. U ovom periodu Mija Aleksić je glumio i u TV serijama “Servisna stanica”, “Parničari”, “Zabavlja vas Mija Aleksić”, “Maksim našeg doba”, i u TV filmovima “Ožalošćena porodica”, “Dr”, “Narodni poslanik”, “Servisna stanica”, “Budućnost sveta”, “Jelena Ćetković”, “Bećarska revija”, “Prava adresa”, “Veseli povratak”.

Sedamdesete godine donele su mu uloge u filmovima “Farsa o Patlenu”, “Deset zapovesti”, “Ubistvo na svirep i podmukao način iz niskih pobuda”, “Biciklisti”, “Uloga moje porodice u svetskoj revojuciji”, “Ću, ćeš, će”, “Kućevlasnik i palikuća”, “Dva kapitena”, “Užička republika”, “Pavle Pavlović”, “Momčine”, “Mala noćna muzika”, “Beštije”, “Profesionalci”. Tih godina glumio je i u TV serijama “Rođaci”, “Sve od sebe”, “Ceo život za godinu dana”, “Diplomci”, “Pozorište u kući”, “Obraz uz obraz”, “Vaga za tačno merenje”, “Povratak otpisanih”, kao i u TV filmovima “Nesalomivi”, “Pop Ćira i pop Spira”, “Koncert za komšije” i “Vlast”.

Tokom osamdesetih godina 20. veka igrao je u filmovima “Rad na određeno vreme”, “Lude godine 3”, “Maratonci trče počasni krug”, “Čovak sa četiri noge”, “Uvoz izvoz”, “Ubi ili poljubi”, “Varljivo leto ´68”, “Tesna koža 3”, “Balkan ekspres 2”, zatim u TV serijama “Doktorka na selu”, “Bolji život” i u TV emisiji “Deco, pevajte sa nama”.

Devedesetih godina snimio je “Tango argentino” i “Davno beše”.

U mnoštvu pozorišnih komada u kojima je igrao, poznate su uloge u predstavama “Dundo Maroje”, “Hvalisavi vojnik”, “Ožalošćena porodica”, “Ženidba”, “Braća Karamazovi”, “Gospođa ministarka”, “Tartif”, “Don Žuan”, “Sirano de Beržerak”, “Podvala”, “Šuma”, “Narodni poslanik”, “Pop Ćira i pop Spira”, “Ričard III”, “Policajci”, “Put oko sveta”, “Ožalošćena porodica”, “Smrt trgovačog putnika”.

Poznat je i po legendarnoj emisiji prvog programa Radio Beograda “Veselo veče”, gde je uveseljavao slušaoce, zajedno sa Miodragom Petrovićem Čkaljom.

Nagrade i priznanja

Za svoj dugogodišnji rad Mija Aleksić dobio je mnoge nagrade i društvena priznanja. Oktobarsku nagradu grada Beograda dobio je 1961., a sledeće godine Zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli. Sedmojulska nagrada dodeljena mu je 1976., a Dobričin prsten 1982. godine. Statuetu “Joakim Vujić”, koju Knjaževačko – srpski teatar dodeljuje 15. februara svake godine, dobio je 1985., Zlatni prsten “Dobrica Milutinović” za pozorišno stvaralaštvo uručen mu je 1982., a Kristalna prizma za filmsku umetnost i nauku 1993. godine. Za uloge ostvarene na pozorišnim daskama dobio je Sterijinu nagradu za životno delo.

Porodica – žena i deca

Mija Aleksić se ženio dva puta. Iz prvog braka ima sina Borišu, a iz drugog braka sa suprugom Ivankom ima sinove Stanka i Velimira. Stanko je preminuo 2010. godine. Mlađi sin, Velibor, za svog oca kaže: “Moj otac bio je kao i svaki drugi. Iako svi misle da je moralo biti urnebesno smešno živeti s njim, sve je bilo kao i u većini porodica. Ipak, a to je i normalno kad imaš takvog oca, zaista je bilo i jako smešnih trenutaka, kada smo uživali u životu, njegovoj komici, gegovima… Ali i onih tužnih, nekih kada smo se svađali i ljutili. Bio je sasvim normalan čovek, pa je takav bio i naš život sa njim.” Ni jedan od Mijinih sinova nije krenuo očevim stopama, izabrali su profesije daleko od sveta glume, filma i scene.

Bolest i smrt

Mija Aleksić je imao ozbiljne srčane problem, pa su mu 1989. godine ugrađena dva bajpasa. Nakon toga, usled ponovnih problema, imao je još jednu operaciju. Uprkos tome, prihvatio je ulogu u filmu Gorana Paskaljevića “Tango argentino”.
Preminuo je 12. marta 1995. godine i sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.

Intervju – o poslednoj ulozi

U jednom intervjuu, govoreći o izazovu da prihvati ulogu u “Tangu argentinu”, iako je bio teško bolestan, glumac je rekao: “I ja sam se uplašio. Ne uloge. Šta ukoliko mi usred snimanja pozli, pa me umesto na snimanje odvezu u bolnicu? Smem li ja sebi da natovarim taj moralni teret, smem li u grdne nevolje da uvalim čoveka samo zato što mi se uloga dopala. Zato sam oprezno prišao proveri svojih mogućnosti: najpre nekoliko probnih snimanja, pa onda neočekivano lagani prelazak na pravi posao. Preporodio sam se. Kad sam posle snimanja otišao kod lekara, on je sumnjičavo gledao najnovije nalaze, ne verujući u rezultate. Kaže: “Slušaj, Mijo, nema mi druge nego da ti prepišem još jedan film!”

Share.

Comments are closed.