Harizmatični glumac Nikola Kojo je, pre svega, glumac koji pripada sedmoj umetnosti. Slobodno se može reći da je na filmu još od detinjstva, a i danas, sa nesmanjenim uspehom osvaja srca publike kako svojim talentom tako i svojom ličnošću.
Poreklo i datum rođenja
Nikola Kojo je 1967. godište, a rođen je 5. septembra u Beogradu. Njegova porodica je poreklom iz Hercegovine, a ime je dobio po pradedi, koji je bio protojerej u Mostaru. Kao dete, pevao je u horu Radio Televizije Beograd i svirao violinu. Jednom je, krenuvši na probu, slučajno promašio vrata i upao u dramsku grupu Bate Miladinovića. Pošto mu se dopalo da se bavi glumom, nastavio je rad u grupi Mike Aleksića. Roditelji su želeli da se bavi nekim ozbiljnijim poslom, ali mu nisu branili da postane glumac, pa je tako završio Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu.
Filmovi, serije i uloge koje su ga proslavile
Prvu ulogu u filmu Nikola Kojo dobio je sa 13 godina. Glumio je dečaka Ivana u filmu “Rad na određeno vreme” reditelja Milana Jelića, a dve godine kasnije isti lik tumačio je u filmu “Moj tata na određeno vreme”. Za ulogu u prvom filmu dobio je nagradu na Filmskom festival u Nišu. Slede filmovi “Igmanski marš” i “Oštrica brijača”, a zatim dobija ulogu u serijalu “Lude godine”, reditelja Zorana Čalića, koje mu donose veliku popularnost. Filmovi “Šta se zgodi kad se ljubav rodi”, “Žikina dinastija” i “Druga Žikina dinastija” učinili su ga najpopularnijim mladim glumcem u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon toga, igrao je u filmu “Razvod na određeno vreme”, poslednjem delu trilogije i u filmovima “Četrdeset osma – zavera i izdaja” i “Šta radiš večeras”. Tih godina ostvario je zapaženu uogu i u TV seriji “Sivi dom”.
Tokom devedesetih godina prošlog veka glumio je u filmovima “Početni udarac”, “Hajde da se volimo 3”, “Ljubav je hleb sa devet kora”, “Holivud ili propast”, “Tesna koža 4”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Mi nismo anđeli”, “Zagreb – Beograd preko Sarajeva”, “Dva sata kvalitetnog programa”, “Biće bolje”, “Do koske”, “Lepa sela lepo gore”, “Balkanska pravila”, “Kupi mi Eliota”, “Rane”, “Nebeska udica”, “Nož”, “Belo odelo”, “Točkovi”. Igrao je i u popularnim serijama “Zaboravljeni”, “Bolji život 2”, “Policajac sa Petlovog brda”, “Gore dole”. Zajedno sa Draganom Bjelogrlićem igrao je u komercijalnoj predstavi “Moja draga”, koja je postigla veliki uspeh.
Nakon 2000. godine imao je uloge u filmovima “Senke uspomena” i “Mehanizam”, za koji je dobio nagradu za najboljeg glumca na Niškom filmskom festivalu. Slede “Bumerang”, “Blizanci”, “Porno teletabis”, “Slobodan pad”, “Život je čudo”, “Bal-kan-kan”, “Mi nismo anđeli 2”, “Ivkova slava”, gde maestralno peva pesmu “Nesanica”, koja postaje pravi hit. Tih godina snimio je i filmove “Kontakt”, “Crni Gruja i kamen mudrosti”, “Četvrti čovek”, gde za ulogu majora Stankovića dobija Grand Pri Naisa i nagradu na Filmskom festival u Sopotu. Glumio je u filmu “Drug Crni u NOB-u” 2009. godine, a briljirao je i u serijama “Crni Gruja”, “Premijer”, “Pozorište u kući”, “Selo gori a baba se češlja”, “Vratiće se rode”.
U poslednjih šest godina istakao se ulogama u serijama “Ono kao ljubav”, “Moj rođak sa sela”, “Na slovo, na slovo”, “Folk”, “Kriza srednjih godina”, kao i u filmovima “Šišanje”, “Zduhač znači avantura”, “Parada”, “Stanje šoka”, “Smrt čoveka na Balkanu”, “Nadrealisti”.
Visina i težina
Nikola Kojo je visok 184 cm. Uprkos tome što je, kako je postajao sve poznatiji, nabacivao kilograme, poznati glumac je uspeo da se sa tim izbori. Uz pomoć klasične dijete i redovnih fizičkih vežbi smršao je i povratio liniju iz mladalačkih dana.
Porodica – supruga i tri ćerke
Nikola je od 2007. Godine oženjen Aleksandrom Đurić, manekenkom agencije Fox. Žena mu je poreklom iz Sarajeva, a yabavljali su se oko osam meseci. Imaju tri ćerke – sedmogodišnju Anu I dvogodišnje bliznakinje.
Nikola danas živi na selu
Kao i svi roditelji koji žele da njihova deca odrastaju na nekom lepom i mirnom mestu, Nikola je odlučio da se iz uzavrelog grada preseli u Sopot. Sa grupom prijatelja i kolega napravio je svojevrsnu modernu komunu, izgradili su sopstveno privatno naselje i sve to snimili u formi dokumentarnog filma.
Intervju i citati
Na zaimljivo pitanje novinara u jednom intervjuu zašto više nema tako mnogo publike u bioskopima, Kojo je odgovorio: “Loši su bioskopi, a i filmovi. Snimaju se komercijalni filmovi koji pokušavaju na silu da zarade novac. Zbog kvalitativnog osipanja, opšte erozije u ovom društvu i državi, sve polako postaje nevažno, pa i ova umetnost. Ako se promeni narod u ovoj zemlji, koji diktira sve, seljaci koji diktiraju političku scenu, primitivci koji imaju pravo glasa pa glasaju kako glasaju, televizija koja diktira šta će se gledati, kada se napravi civilizacijski korak u narodu verovatno će biti bolje i filmu, jer ovako se sve rasulo, osulo, seljaci koji diktiraju političku i kulturnu scenu ubijaju sa neosvetljenim traktorima kao i sa cenama na pijaci.”
Na pitanje zažto je odlučio da živi na selu, odgovorio je: “Premoren sam od života u gradu, jurcanja za parkingom, od nervoznih vozača i tako dalje i rešio sam sa prijateljima da odem odavde. Kupili smo jedan lep komad zemlje na kome ćemo napraviti tipske kućice, bazen teniske terene, jednu malu komunu. Razgovarali smo o tome i možda bismo napravili jedan edukativni rijaliti šou kao dokaz da se može bez grada, da je cela poenta da za stan u Beogradu negde u Srbiji možeš da napraviš ogromnu kuću, bazen, sve što poželiš, da budeš na zdravom vazduhu i da ti iz dnevne sobe seže pogled.”