Danijela Nela Mihajlović rodjena je u Valjevu. 16. oktobra 1969. godine. Sa osamnaest godina došla je u Beograd da upiše medicinski fakultet i veoma se radovala velikom gradu i životu bez kontrole.
Od doktorke do glumice
„Veoma sam zahvalna što sam odrasla u Valjevu. To je ušuškano mesto, tamo sam rodjena, sve mi je bilo poznato i lako dostupno. Ljudi koji odrastaju u Beogradu nemaju spoznaju kako je doći iz manjeg mesta. Beograd je kao novi svet za sve nas. Roditelji su mi bili prosvetni radnici, i tata je u to vreme bio veoma strog, mama nije, nikada. Prvo sam stan delila sa svojom starijom sestrom, a kasnije sa drugaricom i koleginicom Natašom Ninković.“ Kaže za jedan intervju Danijela Nela Mihajlović.
Odlučila se ipak za glumu, posle dve godine studiranja medicine i završila Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu. Studije su joj obeležile najlepši period života. Na četvrtoj godini studija uplovila je u pozorište i počela da živi snove o kojima je sanjala dok je dane provodila u učionicama. Pohadjala je jednu od najboljih klasa koja se pojavila na Fakultetu dramskih umetnosti. Bila je specifična po devet studenata koji su došli iz provincije u želji da osvoje daske koje život znače. Niko od njih nije bio iz Beograda i svi su prolazili kroz slične životne muke, svi su jurili vikendom u rodne gradove kod roditelja, svi su bili podstanari u malim iznajmljenim stanovima gde su delili kiriju.
„Profesor Vladimir Jevtović nam je često govorio da smo u tim učionicama skriveni od svega, da se nalazimo u oazi, da smo izvan realnog sveta, što je činjenica, jer smo od osam ujutru do osam uveče bili na predavanjima i vežbama. Imate malu porodicu sa kojom niste u krvnom srodstvu. Potpuno ste obuzeti željama i snovima, i verujete da kada završite da će ceo svet čekati na nas, da možemo da ga osvojimo. Profesor nas je upozoravao da to nije baš tako lako i da nas napolju čekaju aždaje, bio je u pravu. Našu malu glumačku porodicu činili su Nataša Ninković, koja je jedno vreme bila i moja cimerka, Danijela Kuzmanović, Danijela Ugrenović, Vojin Ćetković, Sergej Trifunović, Nebojša Glogovac, Karolina Cimeša, Boris Pingović i ja. I danas smo u kontaktu, jer smo vremenom postali najbolji prijatelji.“ kaže Nela Mihajlović.
Prvu ulogu je ostvarila u Narodnom pozorištu u Beogradu u predstavi Katarina u Šekspirovoj Ukroćenoj goropadi, koja je izvedena više od 100 puta. Kao stipendista je igrala od 1993, a stalni član je postala 1994. godine. Igra i u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212.
Filmovi i serije sa kojima je osvojila Srbiju
Kako sama kaže, serije su joj donele mogućnost da je srpska publika zavoli i da postane jedna od najtraženijih glumica današnjice. Osim u serijama, Nela Mihajlović glumila je u mnogim predstavama i filmovima.
Važniije predstave su joj: Šekspirov San letnje noći, Nušićeva Ožalošćena porodica, Maksim Crnojević, Don Žuan i Uobraženi bolesnik Molijera, Sabirni centar D. Kovačevića, Putujuće pozorište, predstava Hamleta u selu Mrduša Donja i Brešana–Narodno pozorište, Sartrove Prljave ruke (Olga) – Jugoslovensko dramsko pozorište, Katarina F. Marsoa i Lagum Svetlane Velmar Janković – Atelje 212, Amerikanac u Beogradu i Dogodine u isto vreme– Slavija teatar, Sve o ženama -Otvorena scena Doma kulture u Valjevu (leto 2007).
Televizijske serije: Stižu dolari, Selo gori a baba se češlja, Ono naše što nekad bejaše, Cvat lipe na Balkanu, Crni gruja, Nepobedivo srce, Ranjeni orao, Ljubav, navika, panika, Kazneni prostor, Nameštena soba.
Filmovi u kojima je ostvarila zapažene uloge su Mali svet, Drug Crni u NOB-u, Svirač, Klasa 2002, Majstor, Diši duboko, Led, Na putu za Montevideo.
Nela Mihajlović, žena koja pleni svojim osmehom
Nela Mihajlović je harizmatična dama koja pleni svojim talentom i osmehom. Publika je jednostavno voli. Odrasla je u petočlanoj porodici i seća se svog detinjstva kao divnog perioda. Maštala je da postane dečiji lekar i kroz čitavo detinjstvo igrala se doktora. U jednom trenutku shvatila je da je previše emotivna da spašava ljudske živote i posvetila je svoj život glumi.
I glumu i muža birala je srcem. Rođena da svaki put iznova dugo korača do svog cilja, glumica Nela Mihajlović odavno je naučila da je da će se na kraju svakog puta susresti sa srećom. Nešto više od decenije čekala je na prvu pravu popularnost, a manje od deset godina bilo je potrebno da se zajedno sa suprugom, kompozitorom Vladimirom Petričevićem ostvari u ulozi roditelja. Ipak, sudbina joj je život uredila tako da joj je svaka sledeća decenija donosila novu radost. U dvadesetim je bila dovoljno mudra da odabere pravu profesiju i idealnog muža, u tridesetim je osetila prve čari popularnosti i materinstva kada je postala majka devojčica Marte i Petre, a danas, kada je načela četrdesete, ponosno kaže kako joj se svaka želja ispunjavala u vreme koje joj i pripada.
„- Radila sam svoj posao paralelno funkcionišući u braku najbolje što umem i na oba fronta davala sam svoj maksimum. To što ništa u životu nisam dobila odmah i što sam na sve morala da čekam, jeste moj put. On je istina težak, ali rekla bih samo nestrpljivim ljudima. Ja sam veoma strpljiva i verovala sam da će mi se ostvariti ono što želim. Pre svega verujem u sebe, a ako umeš sebe da osluškuješ i da uvidiš pravilnosti svog života, sve je lakše. Iako sam tada birala intuitivno i dalje pričam o glumi s velikom strašću i govorim da živim sa čovekom kojeg volim od 1997. godine i s kojim imam dve obožavane ćerke. U sekundi sam odlučila da hoću glumu i ništa drugo, a i muža sam tako birala. Njega i nijednog drugog, iako sam ga poznavala samo pet dana. I sada verujem da je sve to suludo i da ću svoje ćerke savetovati da prethodno dobro upoznaju emotivnog partnera. Ipak, ispostavilo se da mi je intuicija bila tačna i sada mogu da kažem kako sam imala više sreće nego pameti.“ kaže Nela Mihajlović.
Još jedan savet, pratite svoje snove, ma šta okolina govorila. Slušajte svoje srce, ono je pametnije od razuma na koji deluju roditelji, okolina, mediji. Svi deluju na naš razum, a samo mi na naše srce.