Vladislava Vladica Milosavljević je srpska filmska i pozorišna glumica, rodjena 8. jula 1955. godine u Novom Sadu. Završila je akademiju za pozorište, film i televiziju. Stalni je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
U staroj Jugoslaviji, Vladislava Milosavljević bila je popularna na pozorišnoj sceni, ali i na filmskom platnu. Pamtimo je kao fatalnu lepoticu iz filma Samo jednom se ljubi. Ostavljala je utisak da ni u privatnom životu nije bila drugačija. Plenila je harizmom, lepoto i energijom. Jugoslavija je nestala, rascepkala se na komade, a Vladica se dobrovoljno malo povukla. Naišla je na nove životne izazove i posvetila se majčinstvu i porodici.
Film Flashback u kome Vladica Milosavljević nosi glavnu ulogu najaktuelnija je vest o ovoj glumici jer je izazvao burne reakcije publike. Kako kaže, film je dobio mnogo kritika jer je mnogo drugačiji, provlači se crni humor i predstavlja realnost na način koji ljudi ne žele da prihvate.
Vladica Milosavljević veruje da je gluma strast koja u sebi budi istinu o životu i svetu u kome živimo i da glumac i van sebe treba da se ponaša u skladu sa tim načelom. Ona je sasvim autentična, na filmu, pozorišnoj sceni, u životu. U isto vreme je beskompromisna i nežna, britka i duhovita, borbena i direktna, krha i iskrena. Bila je mlada i buntovna i mislila je da može da promeni svet. Svet nije promenila, ali je od onih koji su promenili naše pozorište i film, pomerili ga svojim delima ka savremenosti. Mladalački bunt je uvek koristila kreativno, još kao student u svojim delima i već tada postiže značajne uspehe.
Film i pozorište, od samog početka
Za uloge u predstavi Zbogom Judo dobija nagradu za najbolju glumicu. Slede izuzetna ostvarenja na filmu i u pozorištu. 1980. godine pojavljuje se u filmu Dani od snova. Iste godine Igra u filmu Splav meduza. 1984. u predstavi Železni džez koja je odnela mnoge nagrade. 1987. obeležava pozorišnu predstavu Budjenje proleća. 1988. pojavljuje se u predstavi Ludi od ljubavi. To su samo neki od naslova bogate karijere u kojoj se originalno bavila svojom profesijom.
„Uvek sam birala uloge koje bude. Pozorište je jedna buntovnička umetnost. Mi smo tu da ljude budimo, upozoravamo, trgnemo, da damo jednu varijantu ogledala stvarnosti u kojoj živimo, pozorište je jedna vrsta misije. Ima mnogo zabave, pozorište ne treba ima tu namenu. „ kaže Vladislava Vladica Milosavljević za jedan intervju.
Zbogom Judo, za predstavu koja je obeležila njenu karijeru, kaže da se mnogo potrudila, bila je na Akademiji od ujutru do uveče. Taj rad se isplatio, mnoga vrata su se otvorila. Svaka vežba, svaki lik, imao je dubinu, i istoriju.
Antologijske uloge ostvarila je u osamdesetim godinama prošlog veka i odlazila na festivale po nagrade. Bilo je to svojevrsno osvajanje slobode, umetničke i lične.
Otac Vladislave Vladice Milosavljević bio je Dragoljub Milosavljević Gula, čuveni glumac.
„Bio je jako odgovoran. Uz njega sam se navukla na taj noćni momenat, i zavolela noć. Tata je jako voleo pozorište, mada je dugo sumnjao u moj talenat. Trebalo mu je dugo da prihvati moj rad i talenat. Bilo mi je bitno da on mene prizna kao glumicu. Mama nam je bila veliki oslonac, iz senke, pomagala nam je oko svega.“
Zanimljivosti, aktuelnosti, novosti
Bitef teatar brujao je gromkim aplauzima kada je Vladislava Milosavljević zaigrala u predstavi Leni, gde je iznela glavnu ulogu, čuvenu nemačku rediteljku u čijim se filmovima veličaju nacizam i Hitler. Leni Rifenštal posle Drugog svetskog rata negirala optužnicu i nastavila da radi. U 70. godini je zaronila i snimila izuzetne filmove o podvodnom životu.
Marks u Sohou je monodrama koju je glumica iznela na fantastičan način. Pisac Hauard Zin bio je jedan od vodećih ideologa antikapitalizma, pa je Vladislava Milosavljević iznela Marksa sa svim argumentima savremenog sveta.
Na pitanje šta je u glumi mera vrednosti, Vladislava Milosavljević govori da je uvek, kao i u svim poslovima, najbitnije trajanje. Trajanje govori o našem kvalitetu.
„Kad dobijem ono što hoću, ulogu koja mi potpuno odgovara, u nju ulažem mnogo ljubavi i energije, dajem sve od sebe i svaki put tražim od sebe više i bolje. Ubija me rodjeni perfekcionizam i činjenica da se predstave spremaju sve kraće.
Moj stav prema životu je hrišćanski, prema ljudima se ponašam onako kako želim da se oni ponašaju prema meni. Živim od unutrašnje uloge. Nekad mislim da i ne živim od spoljnog sveta, nego od onoga što je u meni, što je moja ilegala. To je moj unutrašnji život, koji se preliva na ovo što je spolja, na ovo što sam ja spolja. Mislim da je ovo jako bitno za ljude koji se bave umetnošću.“
O glumi Vladica Milosavljević kaže kako je vrlo moćna. Pre no što izadješ na čuvene daske, treseš se, iako ti nije prvi put. Posle toga osetiš neverovatnu moć, adrenalin, uspeh. Shvatiš u tom trenu da je tvoj život tu. Život postaje zanimljiv i sva ta istraživanja čine vas čovekom punim iskustva.
Ova glumica obeležila je mnoge magazine i tv emisije svojim gostovanjem i u svakoj pružila neverovatnu harizmu, motivaciju i stav koji će nam pomoći da ostvarimo sebe.