„Selma“ je istoriska drama iz 2014-te godine. Ovaj dokumentarni film predstavlja nam ekranizaciju borbe Martina Lutera Kinga za ljudska prava i prikazuje nam marš za slobodu koji je sa 3200 ljudi poveo Martin. „Selmu“ je režirao Ava Duvernai po scenariju koji je napisao Paul Veb. Ovaj projekat je premijerno prikazan na „American Film Institute Festival“ 11-og novembra 2014. Najpre je bio prikazan samo za neke države, a svetska premijera je održana 9-og januara 2015-te godine. Film je dobio četiri nominacije za „Zlatni globus “ i dve nominacije za prestižnu nagradu “Oskar ”, uključujući i onu za najbolji film, iako je nije osvojio. Film je ipak osvojio jednog “Oskara” u kategoriji “Najbolja originalna pesma”. Pesma koja je dobila Oskara zove se “Glory” i za potrebe filma komponovo ju je Džejson Moran, a u duetu su je otpevali Džejms Bevel i Džon Legend.
Budžet filma bio je 20 miliona, a film je zaradio 66,8 miliona dolara širom sveta.
Glumačka postava “Selme”
Britanski glumac David Ojelovo je dobio ulogu glavnu ulogu u ovom dokumentarnom ostvarenju, a to je uloga američkog baptističkog sveštenika Maritina Luter Kinga, koji je poznat po svojoj ulozi u unapređenju građanskih prava koristeći ne nasilne građanske metode na osnovu njegovih Hrišćanskih verovanja.
Lik Liondona B. Džonsona, tridesetšestog predsednika SAD-a u ovom filmskom ostvarenju glumi Tom Vikinsona, dok je Karmen Ejogo dobila ulogu Martinove supruge Korete Skot King, koja je bila poznati Američki pisac i zajedno sa svojim mužem se borila za ljudska prava.
Bitno se izdvaja i uloga Andruvj Janga, koja je pripala Andreju Holandu. Jang je bio američki političar i diplomata iz Gruzije. On je služio kao kongresmen petog kongresnog distrikta iz Gruzije, ambasador SAD u Ujedinjenim nacijama, i gradonačelnik Atlante.
Tesa Tompson dobila je ulogu Američke penzionisane aktivistkinje Dijane Niš, koju je istoričar David Halberstam opisao kao „svetla, fokusirana, potpuno neustrašiva, sa nepogrešivim instiktom za pravilan taktički potez u svakoj prirastnoj krizi. Kao vođa, njeni instikti su bili besprekorni, a ona je osoba koja sebe prikazuje u najboljem izdanju, ali zna nestati iz pokreta“.
Od ostalih uloga imamo: Džiovani Ribis (kao Li C. Vajt), Lorain Tuseint (kao Amelija Robinson), Stefan Džejms (kao Džon Levis), Komon (kao Džejms Bavel),Dilan Bejker (kao Dži. Edgar Huver) i mnogi drugi.
Opis radnje filma
Sama radnja filma bazirana je na istoriskim činjenicama i prati jedan deo života Martina Lutera Kinga. Radnja je fokusirana na 1965-tu godinu kada je Marin organizovao čuveni “Pokret za građanska prava”. Na samom početku filma vidimo Martina koji dobija Nobelovu nagradu za mir. Martin je crnac i kao takav u Americi, svojoj otadžbini ne nalazi na odobravanje građana kao što je očekivao. Šta više jedini koji podržavaju Martina jesu pripadnici manjine, odnosno crnci. Martin tada rešava da krene u borbu protiv rasizma i zakona koji podržavaju da ljude koji imaju tamnu boje kose tretiraju kao građane drugoga reda.
Tada, Martin zajedno sa istomišljenicima organizuje različite vrste marševa u Alabami, među kojima je i čuveni marš za slobodu građana koji je vođen od Selme do Montogomerija u kome je učestovalo 3200 aktivista i boraca za rasnu jednakost. Cilj ovog marša bio je da se obezbede jednaka glasačka prava za sve ljude u državi Alabami…
Univerzalno priznanje od kritičara za Selmu
“Selma” je od kritičara primila univerzalno priznanje, posebno odnoseći se na delovanje filma i pravac u kome nas je ovo ostvarenje odvelo. Na sajtu “Rotten tomatoes”, film ima fenomenalan rejting od 99% na osnovu 210 kritika, koje su dali kritičari sa prosečnom ocenom 8,7 od 10. Na sajtu navode da “podstaknut sjajnim performansama Dejvida Ojelova, Selma crpi inspiraciju i dramatičnu snagu iz života i smrti Martina Lutera Kinga – ali u isto vreme, ne zanemaruje koliko smo mi daleko od ideala njegovog životnog rada”. Na drugom satju namenjenom kritikama i recenzijama “Metacritic” film ima rejting od 89 od 100 na osnovu komentara i mišljenja 46 kritičara sa naznakom “univerzalna slava”, što znači da je film dobio skoro sve pozitivne kritike.
Ričard Ruper iz američkih dnevnih novena “Chicago Sun Times” u svojoj recenziji pohvalio je film ističući da je on “važna lekcija iz istorije, koja se nikako ne može okarakterisati kao pridika. Kada ponovo krene školska godina, svaki učenik u srednjoj školi u Americi bi trebao da odgleda ovaj film”. Džo Morgesten u svojoj recenziji koju je objavio u njujorškim internacionalnim dnevnim novinama “The Wall Street Journal” istako je da “u najboljem slučaju ovaj biografski film odaje priznanje Martinu Kingu dramatizujući rasističku brutalnost koje su podstakle njega i njegove kolege na akciju”.
Antoni Oliver Skot iz Američkih dnevnih novima „New York Times“ je pohvalio glumu, režiju, pisanje i kinemografiju, i napisao: „Čak i ako mislite da znate šta se sledeće dešava, Selma bruji od neizvesnosti i iznenađenja zapakovanim sa incidendima i pretrpanim očaravajućim likova. Ovaj film je trijumf efikasnog, nedvosmislenog filmskog pripovedanja.“
Iako je film dobijao većinom pohvale, ipak one nisu bile jednoglasne. Glen Ford urednik „Black Agenda Report“ kritikovao je film kao proizvod „konzervativnog političkog pogleda na svet“, dok je svetski poznata voditeljka Opra Vinfri izjavila da film „vređa crne „SNCC” civilne heroje, ali štiti bele, bogate Kenedijevce.
Greške u filmu
Iako je ”Selma” film maestralo režiran sa produkcijom na zavidnom nivou, sa nominacijom za “Oskara” za najbojli film i osvojenom “AFI” nagradom u kategoriji “najbolji film godine”, ipak u njemu su se prikrale greške. Mi smo vam izdvojili neke od njih:
- Na početku prvog maša kada Montagori počinje, može se videti lopta koja pokazuje „PEPSI“ logo. Takav logo za „PEPSI“ nije prikazan još od 1991. godine.
- Pred kraj filma vidi se beli čovek koji sedi za stolom sa cigaretom. Na desnoj strani stola stajala je plastična boca flaširane „Fi-dži“ vode. U to vreme ta voda nije postojala.
- Kada Martin King odlazi na sastanak u crkvenom podrumu možete videti moderne konterjnere obojene temperama sa pumpaškim vrhovima iza njega. U to vreme temere su dolazile u obliku praha koji je morao da se meša sa vodom.
- U sceni u Kingovoj kuhinji, može se videti mikser uključen u uzemljenu „Decora-style GFCI“ utičnicu sa jarko zelenim LED prikazivanjem. Ove tehnologije nisu bile korišćene do 1970.godine.
- Džon Levis je prikazan da nosi burmu u 1965. godini. Ali Levis je oženjen samo jednom i to u 1968. godini.
- Kada King počne da se obraća „SNCC“ prvi put, Rialp Abernatijeva pozicija se menja u prve dve scene.